Skromni kućerak od dvije prostorije dom je jedanaest članova porodice Lindita Ivezić. Majka petoro djece teret teškog života na svojim plećima nosi sama jer joj je suprug preminuo. Od 200 eura socijale treba da prehrani porodicu i podmiri sve režijske obaveze. Ali, naviknuta na težak život nije se žalila. Svojom brigom i posvećenošću djeci zavrijedila je poštovanje mještana Sukuruća. Zato su se, predvođeni Zefom Dedvukajem organizovali i krenuli u akciju izgradnje nove kuće za Linditinu porodicu.
– Sasvim slučajno sam upoznao ovu porodicu i kada sam vidio u kakvim uslovima žive nijesam časio ni časa. Zasukao sam rukave, pozvao veliki broj firmi, organizovao akciju sakupljanja novca po selu i prikupio nešto sredstava i građevinskog materijala da počnemo graditi kuću – ispričao nam je ovaj preduzimljiv čovjek.
Svakodnevno je Dedvukaj na gradilištu u Vranju gdje je Lindita dobila dio placa od majke i brata na kojem će joj od doprinosa biti sagrađen novi dom. Ona to nije u mogućnosti da sama uradi, jer 200 eura socijalne pomoći za to nije dovoljno. Uzda se u dobru volju građana da će joj pomoći. Sa djecom je ranije živjela u romskom naselju iznad Tuzi. Kako nije imala sredstava čak ni za kupovinu namirnica Romi su sve što su uspjeli da nađu dijelili sa Linditom i njenom djecom.
– Živjela je u čergi u naselju iznad Tuzi. Nijesu imali šta da jedu, pa su ih Romi hranili od novca koji isprose. Kad joj je suprug umro prošle godine majka i brat su je doveli kod sebe. Ni oni nemaju uslova i nikakvih primanja. Siromašni su i jedva preživljavaju. Od Vodovoda sam tražio da im obezbijedi priključak za vodu, pa sam tom prilikom otišao da uzmem ličnu kartu da bi se vodomjer vodio na njih. Kad sam vidio u kakvoj nemaštini žive, srce mi se steglo. Linditina majka mi je onda sve ispričala, a ja sam odlučio da dam sve od sebe da im pomognem. Pokušao sam da obezbijedim zemlju i pokrenuo sam inicijativu da radimo kuću za ovu porodicu. Postavili smo temelje i nadam se da ćemo uspjeti da obezbijedimo sredstva da pokrijemo kuću i stavimo prozore i vrata. Zato mi treba pomoć firmi i nadležnih jer novca neću imati dovoljno. Kuća se mora omalterisati da bi imali gdje da žive – kaže Dedvukaj.
Linditino dvoje djece od deset i osam godina nije pohađalo redovno školu. Jedina želja im je bila da sa vršnjacima sjede u školskim klupama. Da nauče da pišu i računaju. Konačno, želja im se prošle godine počela ostvarivati, jer ih je ujak upisao u školu, pa su danas đaci drugog razreda.
– Žarko su željeli da se školuju, ali nijesu imali mogućnosti. Lindita je bila tužna i uvijek je govorila samo da joj je da ih vidi sa đačkom torbom na leđima. Ta joj se želja ispunila, a nadam se da ćemo joj ispuniti i ovu da dobije topli dom. Život ih nije mazio, a djeca nijesu zaslužila da se od rođenja muče... Uzdamo se u dobre ljude da nam pomognu da Linditi i djeci izgradimo dom – kaže Dedvukaj.
Ovoj porodici neophodna je svaka vrsta pomoći, od hrane, garderobe, sredstava za higijenu, novca, građevinskog materijala za kuću, školskog pribora...
– Trebaju nam donacije u hrani i sredstvima za higijenu, ali i garderobi prije svega za djecu. Već smo našli ljude dobre volje kao što je Đusta Vuljaj, pjevačica koja je donirala 500 eura za gradnju kuće, i još za toliko je kupila hranu, obuću i odjeću... Djeca su se jako obradovala jer su dobila čizme i patike, pa kad padne kiša noge im neće biti mokre. Prošle godine pomogla je i Emina Čunmuljaj, koja je platila kiriju unaprijed za stan koji su iznajmili da bi u njemu živeli kada su napustili čergu. Ona im je platila za tri mjeseca kiriju, i donirala hranu, odjeću i obuću. Kastelana je isto uradila. Emina Čunmuljaj je i ove godine iz svog fonda odvojila sredstva za gradnju kuće. Mi planiramo da do aprila naredne godine završimo objekat ukoliko uspijemo da skupimo dovoljno sredstava. Apelujemo na građane da nam pomognu, posebno na firme. Takođe, neophodno je da im obezbijedimo i drva za ogrijev za predstojeću zimu da bi, kada dođu hladni dani, djeci bilo toplo. Oni su svima zahvalni na pomoći – rekao je Zef Dedvukaj.
A.D.